...dal trebam riječi da opišem stanje duše...
...dal trebam slova da isplačem suze...
...ili samo jecaj...
...i siguran korak...
...da snovi u paklu svrše...
...sreća i tuga...
...ljubav i strah...
...romantika i sjeta...
...MI...
sri - 04.02.2009
...vrata pakla...
objavio valydom 4. veljača 2009 18:29:56 | Permalink |
1 Komentar(a)
...negdje u daljini...
...ako dobro pogledam...
...možda vidim tvoj trag...
...možda još vjetar donese tvoj miris...
...možda nebo pokaže sjaj u tvom oku...
...negdje u daljini...
...možda još postojiš ti...
...možda još tvoje srce kuca za nas...
...možda ti kiša pronese moj glas...
...negdje u daljini...
...možda znaš...
objavio valydom 4. veljača 2009 18:27:21 | Permalink |
0 Komentar(a)
pon - 29.12.2008
...sa vjerom u bolje sutra...
...:o)))))))))))...
objavio valydom 29. prosinac 2008 23:52:31 | Permalink |
0 Komentar(a)
čet - 11.09.2008
...osvrt na tragediju...
Mrezni Pretrazivac
čet - 11.09.2008
Bajka
Ispričati ću vam bajku sa sretnim završetkom .... (za sada) ....
Nekoć davno u jednoj tranzicijskoj zemlji, zemlji mlade demokracije, živjeli ljudi.
Da, ljudi ... od krvi i mesa od osjećaja i potreba .... među tim ljudima vladala je sloga i ljubav ... volješe se i slagaše onako ... baš kao rogovi u vreći ...
U toj zemlji blagostanja bijahu i mnogi klinci ...mala djeca velika djeca i srednja djeca ... bilo je tu muške djece, ženske djece i odrasle djece ....
Vlast u toj zemlji mlade demokracije i blagostanja bijaše kao i svaka druga vlast .... držala je svoj narod u obilju i blagostanju ... dopuštala svom narodu svakakve slobode ... sve u svemu idealno. Kao i u svakoj bajci sve je bilo predivno .... i idealno ... tajkuni su kupovali bezobrazno velike jahte, takmičili se tko će imati skuplji sat, naganjali se za kupovinu automobila, za koje smo do jučer u neprijateljsko, kapitalističkoj štampi samo čitali ... da si ih mogu samo saudijski šeici priuštiti ....
Statistike su bile optimalne ... skoro pa idealne ... svi su imali visoke plaće, mala davanja ... nezaposlenost nikad manja, tek ponekad, da se razbije učmalost idela i blagostanja dopustili su da se poneka inflacija popne na nekih pišljivih 8 posto ... (dnevno?) ... ponekad su statistike radi dopustili kojem razvojačenom i razjebanom branitelju da se raznese bombom (bomba je tu isključivo radi spektakularnosti), ili eventualno da se objesi .... ali i to je samo i isključivo u propagandne svrhe, jer ne može postojati tako idelana zemlja .... mora biti i poneka pljačka onako sa spektakularnim bijegom, pa se onda milijunski grad dovede na rub prometnog kolapsa, glupim i nepotrebnim blokiranjem jebenih mostova .....
No, u svijetu idela uvijek se potkrade i nešto van ideala, van statistike ... van onih čuvenih napisa i garantiranja da smo najsigurnija mala zemlja u svijetu bajki ....
.... Bilo je to jednom u nekoj idelanoj zemlji, zemlji mlade demokracije i velikih sloboda ....
Sunčan dan ... vedar ... ništa nije poskupilo već dva dana ... dapače čak je i pojeftinilo ...
Ljudi čak ni ne tulumare čekajući najavljeni smak svijeta ....
Škola
Djeca
Graja
Sunčan dan ....
bez greške i bez oblaka ....
Zvoni mobitel ..... "MAMA, JA KRVARIM"
Djeca iz idealne bajke koja su netom prije tjedan dana dobila svoje velikodušne besplatne knjige i netom prije tjedan dana sa veseljem krenula u prve i druge razrede ... djeca skroz malena ..... čuju fijuk .....
13 je sati ... tri klinca stoje ispred škole razgovaraju ... šale se ... ponašaju se kao i milijardu drugih klinaca u cijelom svijetu ... u galaksiji ....
Fijuk, dječaka od nekih 9-10 godina, zapeklo je strašno u prsima, spustio je pogled i zaprepašteno ustanovio da ima ranu na prsima, ranu veličine 5 centimetara ... maleno dijete od 9-10 godina na prsima im ranu od 5 centimetara ..... Djeca iz bajke, pobacaše se na pod među parkiranim automobilima, jer genetski imaju upisan zvuk metka i odmah znaju što im je činiti, baciti se na pod i skloniti se pred mecima .....
Metak iz zračne puške, upućen tko zna gdje, završio je svoju putanju na rebru dječaka od 9-10 godina ... rebro iza kojega se nalazi srce .... rebro koje je stjecajem okolnosti poslužilo umjesto pancirke i zaštitilo maleno srce dječaka ....
Možda da umjesto besplatnih knjiga da ova velikodušna država da djeci u školi malene pancirke a mi roditelji ćemo se i dalje žrtvovati i kupovati kilograme nepotrebnih knjiga, jer knjige si možemo priuštiti, a pancirke i tjelohranitelje ne možemo .....
Čitao sam i prije čak i nedavno o tim zračnim puškama .... je i ja sam kao klinac gađao vrapce puškom, ali varam li se ili te zračne puške iz našeg doba nisu bile kao ove današnje ... naše su imale domet od 50 metara a ova današnja izgleda nanosi teške povrede i na više od sto metara i KUPUJE SE BEZ DOZVOLE I BEZ PAPIRA I BEZ IČEGA
Zar ne mislite da je došlo vrijeme da se ustanovi neka "Građanska organizacija" koja bi poput nekih gradova van ove naše bajke uzela metle u ruke i po svojim kvartovima malo napravila red,
Nije li previše čak i za ovako idelnu bajku, da u mjesec dana (to je ono što znam) dvoje djece nastrada od obične malene zračne puške ... koliko se sjećam ona djecojčica je osuđena nositi metak u mozgu dok se nešto ne dogodi .... nije li previše da u zemlji idealnih plaća i idelanih odnosa, pucaju po djeci dok stoje ispred škole. zar smo počeli uvoziti psihijatrijske bolesnike iz amerike ....
...hvala ti prijatelju...
objavio valydom 11. rujan 2008 17:02:26 | Permalink |
1 Komentar(a)
16. prosinac 2008 21:06:43, lovkinja
i meni ponekad dođe da tako pomislim, ali onda se sjetim divljeg zapada kada su građani uzimali pravo da se obračunavaju sa zločincima, i sa onima za koje su mislili da su zločinci, i sa onima za koje su drugi mislili da su zločinci, i sa onima koji su pomagali onima za koje su mislili da su zločinci...
ned - 18.05.2008
VJERUJEM...
...da su naše porijeklo i okolnosti možda utjecali na to što jesmo ali mi smo odgovorni za to što smo postali
...da bez obzira kako nam je prijatelj dobar, povremeno će nas povrijediti a mi mu to trebamo oprostiti
...da samo zato što nas netko ne voli na način kako mi to želimo, ne znači da nas ne voli svim srcem
...da iskreno prijateljstvo nastavlja rasti čak i na najvećim udaljenostima. Isto važi i za istinsku ljubav
...da mi treba puno vremena za postati osoba koja želim biti
...da voljene trebate uvijek ostaviti s ljubaznim riječima. Možda je to posljednji put što ih vidite
...da trebaš nastaviti dugo nakon što pomisliš kako ne možeš
...da smo odgovorni za ono što radimo bez obzira kako se osjećamo
...da ili ti kontroliraš svoj stav ili on kontrolira tebe
...da su heroji ljudi koji rade ono što treba uraditi onda kad treba, bez obzira na posljedice
...da moj najbolji prijatelj i ja možemo raditi svašta ili ništa i izvrsno se provoditi
...da će ponekad ljudi od kojih očekujete udarac kad ste na podu biti oni koji će vam pomoći ustati
...da ponekad kad sam ljuta imam pravo biti ljuta ali to mi ne daje pravo da budem okrutna
...da zrelost ima više s vrstom iskustava koja smo imali i što smo naučili od njih a manje s brojem rođendana koje smo proslavili
...da nije uvijek dovoljno da nam drugi oproste. Ponekad trebaš naučiti oprostiti sam sebi
...da bez obzira koliko ti je srce prepuklo, svijet neće stati zbog tvoje tuge
...da zbog toga što se dvoje prepire na znači da se ne vole. A samo zato što se ne prepiru ne znači da se vole
...da dvoje ljudi može nešto istovremeno gledati i vidjeti nešto potpuno drugačije
...da ti se život može promijeniti u par sati i to uz pomoć ljudi koji te upće ne poznaju
...da ćeš čak i onda kad misliš da nemaš više što ponuditi prijatelju koji te traži, pronaći snagu da mu pomogneš
Želim vam dan prekrasan poput VAS!
objavio valydom 18. svibanj 2008 21:45:31 | Permalink |
1 Komentar(a)
21. svibanj 2008 1:34:45, Gyps
http://s7.ba.bitefight.org/c.php?uid=17507.odi na ovaj link i vidjet ces moj komm na tvoj post.odlican je.
ZAGREB GRADE
Volim te grade moj, spavaču na obalama one tvoje gliste zvane Sava.
Volim tu glistu, sve njene mostove, a najviše onaj željezni, na kojem je netko davno napisao - Hendrix. Volim to što se nitko nije sjetio izbrisati taj grafit, mada već desetljećima stoji tamo bez ikakva smisla.
Ustvari, volim sve tvoje grafite:
Proleteri socijalističkih zemalja ujedinite se s proleterkama – Jukićeva
Ana, budi mi vjerna i čekaj svog Maria – Savska
Mario, potrošio sam ti Anu - isto Savska
Alexu ne daju klavir – Tuškanac
Lili voz hir - Gornji grad
Svi smo je j**ali – isto Gornji grad
Bože, uzeo si krivog Senu - Cvjetno naselje
Sve tvoje grafite volim, grade moj. Čak i one šarene besmislice na zidovima pljesnive Branimirove. Volim tvoj centar, tvoje izloge, volim škripu tračnica kada tramvaj broj dvanaest zaokrene iz Frankopanske u Ilicu drndajući dalje prema Trgu.
Volim tvoje čudake: Zeku, koji mašući rupčićem ulazi u svaku birtiju od Črnomerca do Kvatrića i pita - imaš li za aaaamaaarooo i Jovu koji bosih nogu tumara tramvajima držeći u ruci telefonsku slušalicu iz koje visi žica, istrgnuta iz tko zna koje govornice i debelog Brankeca koji kruži Cvjetnim trgom i raspravlja o teorijama zavjere.
Volim bake koje s košarama na glavama silaze s Dolca i hvataju tramvaje prema Dubravi, pa sve tamo dalje, do izlaza iz grada. Volim golog Toma Gotovca dok hoda Ilicom i ljubi tvoj prljavi asfalt. I onaj paviljon na Zrinjevcu, i Ivu koji pjeva gradu najljepšu baladu. Grade moj... volim te.
Volim te, grade moj, u rana jutra kada ustajem, sjedam u svoju bubu i izvezem se na tvoje sive ulice. Pozdravljam te, grade moj, tebe i sve ljude koji u tebi žive. Pozdravljam vas sve.
Pozdrav Hercegovcima na doživotnom privremenom radu u Zagrebu. Vješate krunice o retrovizore i nikad ne dajete žmigavac kada skrećete u sporedne ulice. Nedjeljom poslije mise visite u kvartovskim kafićima i hvalite se kako jedini pričate čistim hrvatskim jezikom. To je, možda i točno, tih tri stotine riječi koje koristite: mati, misa, BMW, rodna gruda, zavičaj, dogovorit ćemo se... - njih izgovarate čisto. Pozdrav vama, dragi moji.
Pozdrav vječnim studentima sa Save, vama koji paradirate sa Slobodnom Dalmacijom i Glasom Slavonije pod miškama, studirate deset godina i vječno mrzite Zagreb, opijate se do besvijesti u tulumima i zavičajnim klubovima, urlate "gazi Purgera", idete na Bile noći, vrištite na koncertima Miše Kovača, a na kraju se skrasite u državnoj upravi jer tamo uvijek imate nekog svog.
Pozdrav finim zagrebačkim bakicama, bivšim frajlama što gradom šeću pse kojima su osobno isplele vestice. Zazivate zlatna stara vremena, purgerski štih - rukoljub, pozdrav gospođi majci - a iza vrata vaših stanova živi najgori kleinburgerei.
Pozdrav Bosancima pristiglim u grad početkom rata, vašim pričama kako - j**eš bolan, Zagreb, niđe, bolan, takve zemlje k'o Bosne nema. Pričate to i nakon petnaest godina, a ja sam u međuvremenu bio u Bosni i provjerio stvar. Pitoma brda i pokoji tvornički dimnjak. Lijepa je Bosna, ali lijepi su i Karibi.
Pozdrav eliti iz podsljemenske zone, gospodi iz Mlinova, Gračana i Šestina. Rijetko se spuštate u grad jer je to ispod vaše časti. Namirnice kupujete u Mercatoru, da vas netko slučajno ne bi vidio u Metrou ili Billi. Odlazite na skupe pedikure, manikure i masaže. Pozdrav eliti, vama i vašim kćerkicama u Peugeotima 206 j**eni CC.
Pozdrav direktorčinama iz NK Trnja, Asa i Dubravkina puta, vašim masnim bradama koje brišete rukavima dok glođete janjeće kosti i usput ispod stola štipate tajnice koje vodite na službene ručkove.
Pozdrav potlačenoj radničkoj klasi, revolucionarima iz Name i Croatia busa. Protestirate protiv privatizacije, paradirate Markovim trgom boreći se za svoja prava. A da vam daju prava, da vam daju sav novac svijeta, i dalje bi trunuli ispred televizora gušeći se u sapunicama.
Pozdrav ispiračima mozgova, krojačima državne politike, pritajenim bludnicama i razvratnicima.
Pozdrav umišljenim individualcima. Subotom ujutro sjedite u kafićima i listate novine. Imate svoje omiljene kolumniste i stav o ama baš svemu. Prezirete sve i svakoga a skačete od sreće kada vas netko pozove na kakvu svadbu ili seosku zabavu.
Pozdrav vama, dame moje, vama što ispijate kave ispred Bulldoga, olajavate kolegice s posla, pričate kako su svi frajeri ovog grada bezveznjaci i kako nitko nije dovoljno dobar za vas. Ostajete poslije radnog vremena u uredima gdje vas oženjeni šef, kada svi odu kući, guzi na radnom stolu.
Pozdrav glupanima koji sjede ispred Bulldoga naslonjeni na visoke stolove pokraj ulaznih vrata, glupanima koji promatraju žene u prolazu nazivajući ih p**kama.
Pozdrav saborskim zastupnicima, vama kojima u Žabici za petnaest kuna serviraju puni ručak.
Pozdrav bivšim jabučarima preseljenim na šank Gjure. Niste se makli od Curea i Joy Divisiona, imate para, ali i dalje pijete jeftino pivo jer to upotpunjuje vaš retro izričaj. Ujutro se čudite zašto vas boli glava.
Pozdrav majmunima u skupim BMW-ima s lijevom rukom prebačenom preko čitavog obruča volana, ćelavim kamatarima iz Down Towna, polusvijetu iz Ludnice i Fontane i njihovim jeftinim kurvicama.
Pozdrav umjetnicima iz Limba, slikarima, kiparima i piscima. Visite na šanku i komentirate kako nam je kulturna scena u banani. A čovjek iz vas ne može iscijediti tri kapi talenta. Kakav Limb, ravno u pakao s vama!
Pozdrav poslovnjacima, bankarima i brokerima, pozdrav vama i vašem debelom čvoru na kravati. Zarađujete brdo love, a pojma nemate što ćete s njome. Do četrdesete zaradite milijune. Do pedesete poznajete ama baš svakog dilera i makroa u gradu. U šezdesetoj zagrizete cijev sačmarice i povlačite okidač.
Pozdrav marketinškim stručnjacima, vašim brandiranjima, back officeima, front officeima, eventima i pichevima. Naučite više j**eni hrvatski!
Pozdrav špijama iz lobija Esplanade. Pritajeno ispijate kave snimajući situaciju, a uopće niste svjesni da novine držite naopačke.
Pozdrav sudionicima gay parade što prolazi Zrinjevcem, vašim transparentima, zviždaljkama i pozivima na slobodnu ljubav. Pozdrav vama i pozdrav policajcima koji vas čuvaju od onih ćelavaca koji vas s druge strane gađaju bocama.
Pozdrav pljačkašima FINA-e, banaka i kladionica, pozdrav majmunima s fantomkama i pozdrav policiji koja tapka u mraku.
Pozdrav kladioničarima, i pozdrav onima koji ispunjavaju listiće. J**ala vas Parma, Napoli i uzbekistanski hokej na travi.
Pozdrav nacionalnim uglednicima i akademicima, pozdrav moralnim vertikalama. Dok vam se supruge tuširaju u kupaonicama, vi u dnevnoj sobi virite iza zavjese prema klincima koji se igraju u parku i usput udarate «majmuna». Pozdrav svima vama.
Pozdrav novinarima, fotografima, doktorima, sucima i ministrima.
Pozdrav urednicima dnevnih i tjednih listova, magazina i specijaliziranih izdanja. Od poluidiota ste stvorili zvijezde, a od kretena prepoznatljive heroje ovoga grada. Ručate u stejkhausima u Vukovarskoj, polemizirate o globalnom zatopljenju, a onda za protuuslugu od sto eura objavljujete fotografije sa skijanja u Schladmingu koje vam pošalje estradna zvijezda na zalasku.
Pozdrav i vama, estradnjacima u padu, vama koji skijate u Schladmingu. Odlazite na Večernjakove Ekrane, Dore i Porine, cmačete jedni druge, kreveljite se do iznemoglosti, a onda redom zabijate jedni drugima noževe u leđa.
Pozdrav svim gradskim klubovima.
Pozdrav hip-hoperima iz Aquariusa. Nosite hlače spuštene na pola guzice, šilterice okrenute naopačke i vječito se pozdravljate udarajući se ramenom u rame. Silno biste htjeli da vam je koža crna, da ste rođeni u Fruit Beltu ili South Centralu. Ali niste crni, vi ste samo monteri lake struje iz Zapruđa.
Pozdrav pederčićima iz Saloona, vama i vašim nauljenim kovrčavim kosama, vašim svilenim košuljama i svežnjevima novčanica koje pritegnute srebrnim kopčama čuvate u stražnjim džepovima hlača. Pijete pivo iz čaša i smrdite na dosadu i loše ulete komadima.
Pozdrav budućim kamatarima iz Piranhe, vašim ćelavim glavama i ključevima prastarih BMW-a. Stojite naslonjeni na šank i....
Šaka-nos-patos!
Šaka-nos-patos!
Šaka-nos-patos!
POZDRAV SVIMA VAMA i NAJVIŠE TEBI, ZAGREB GRADE !!!
objavio valydom 18. svibanj 2008 21:06:58 | Permalink |
0 Komentar(a)
3. ožujak 2008 9:06:57, medeja7
tako nježno:)))
3. ožujak 2008 9:25:47, robijan
Lijepo je što si tu. Ostani s nama da i mi tebe čujemo ... vidimo ... osjetimo ...
3. ožujak 2008 9:27:28, brineta_in_wrapche
lijepo...... :)
__@@__@@____@@_______@@@________@@@____
__@@_@@_____@@______@___________@_______
__@@@_______@@_______@@________@@_____
__@@@_______@@__________@__________@____
__@@_@@_____@@_________@__________@_____
__@@__@@____@@____@@@______@@@______
sri - 13.02.2008
VOLIM TE
Volim te...
Šapnuo je leptir leptirici u letu
Volim te...
Zazujao je pčelac pčelici na cvijetu
Volim te...
Muknula je krava svom snažnom biku
Volim te...
Rekao je lav lavici kroz riku
Volim te...
Zacvrkuta lastan lastici na grani
Volim te...
Tiho će mrav mravici u travi
Volim te...
Zaklapa rodan rodici u gnijezdu
Volim te...
Kaže morski zvjezdan i zagrli zvijezdu
VOLIM VAS...
Kažem ja
...i SRETNO VAM VALENTINOVO...
objavio valydom 13. veljača 2008 23:51:05 | Permalink |
2 Komentar(a)
14. veljača 2008 9:45:31, kikke
lijepo! a ja ti želim da u tim osjećajima provedeš i ovaj i svaki dan!!! pozz
14. veljača 2008 10:54:45, Anoniman (Neregistriran)
SRETNO VALENTINOVO !!!!!! OD NI.........!!!!!! ŽIVIM U ZAD........!!!!!
pet - 08.02.2008
...sjeta...
...ponekad se tuga uvuče u moje stare kosti...
...misli se obaviju teškom sivom maglom...
...pogled odluta negdje u daljinu...
...gdje vidi prošlost...
...i sretne nas dvoje...
objavio valydom 8. veljača 2008 21:50:03 | Permalink |
4 Komentar(a)
9. veljača 2008 14:02:55, nedostaje_mi_svijet_onakav_kakav_ga_volimo
lijepi stihovi, sviđaju mi se... sjetni su i podsjećaju me na neko mirno mjesto na kojem sam sama, i nigdje nema nikoga tko bi narušio moju radost
9. veljača 2008 15:00:23, medeja7
iako pomalo tužni...jako mi se sviđa tvoj izričaj...:)))
10. veljača 2008 11:34:35, uzorita
#valy, dobro nam došla! Glavno da si tu sa nama, više nema teških misli.
Moj veliki pozdrav
10. veljača 2008 19:17:21, valydom
...hvala vam lijepo na toplim riječima...i podršci koja mi je i te kako potrebna...:o))))
put do pakla je dug i dalek ... pakao radimo sami, nema po zasluzi ili po vezi ... za ići u raj treba zaslužiti .. ali i za do vrata od pakla treba debelo zaraditi i odraditi ... kažu put do pakla je popločan dobrim namjerama ... neću te tješiti neću ti lagati ... još ćeš patiti kao svi mi ... zato ... plači noćas i čuvaj snagu za sutra jer sutra je novi dan ... još jedan prolazak kroz "čistilište" ... još jedan "špalir" gnjevnih crnih anđela kroz koji moraš proći dok te bičuju ... ruku moju imaš za podršku ... rame za plakanje (patetika je ali znaš što hoću reći) ....
- glavu gore stisni zube i još puno govana moramo svi skupa pojesti ... htjeli to ili ne ....